Nije me dugo bilo na blogu jer smo se svi zajedno suočavali s životno-logističkim izazovom sadržanim u činjenici da sam odjednom u vrlo kratkom roku morala na dva velika putovanja, prvo u Bruxelles, a potom u Zürich.
Briselska epizoda trajala je tek nešto više od 24 sata i poslužila kao generalna proba za trodnevnu Švicarsku početkom ovog tjedna.
Ukratko, mogu zaključiti da smo se svi odlično snašli. Dečki su bez ikakvih problema sami proveli tih nekoliko dana, a ja sam uživala u prilici da se družim s nekim starim i nekim novim ljudima i otvaram neke potencijalne poslovne perspektive. Uz malo sreće, ovaj će se blog vjerojatno s vremenom preimenovati u švicarska ili belgijska ili luksemburška pelena. Ili neće. Prednost ili nedostatak života u civiliziranoj državi je što odluka o preseljenju u drugu civiliziranu državu predstavlja gotovo nemogući filozofski problem. Na svaki plus dolazi bar jedan minus, na svako rješenje problema dolaze novi problemi, a konačni financijski učinak preseljenja nije baš toliko spektakularan da bi bacao sjenu na sve ostalo.
Planirala sam fotkati da dobijem materijala za blog, ali nisam baš došla u priliku. U Belgiji mi je nedostajalo vremena (put sam organizirala tako da sam tamo provela najmanju neizbježnu količinu vremena). a za Švicarsku si avionsku kartu nisam kupovala sama, pa je bilo praznog hoda, ali me nije poslužilo vrijeme. Ostavila sam užarenu (!) Švedsku i došla u promočenu Švicarsku na 15 stupnjeva.
Pa mi se tako cijeli fotografski opus s putovanja svodi na klišejizirani pogled na Stockholm prilikom slijetanja na aerodrom Bromma:
I idilično švicarsko polje kroz kišni prozor busa:
Najzanimljivi aspekt cijele te avanture vjerojatno je činjenica što mi je otkrila koliko mi se, opet, promijenila perspektiva otkako imam bebu. Potreba da u tjedan dana četiri puta idem na neki veliki međunarodni aerodrom reminiscira najzlatnije dane mojih ranih poslovnih uzleta. Sjećam se da mi je tad sve to predstavljalo velik izvor ushićenja i samodopadnosti. Ovih dana mi je manje više bilo samo izvor umora i iritacije. Toliko dragocjenog vremena izgubljenog u glupim aerodromskim procedurama. Da ne spominjem da ništa što sam radila na svojim destinacijama ne bi teoretski bilo nemoguće odraditi na daljinu (osim Bože me sačuvaj groteskne simulacije grupne vježbe u EU Assessment Centru, čija je svrsishodnost u najmanju ruku upitna). Ostalo je vrlo malo uzbuđenja u poslovnim putovanjima unutar dobre stare Europe (gdje dakle nema baš ni ničeg spektakularno novog za vidjeti i doživjeti) sad kad me doma čeka veseli mališan.
Rezultata Belgije ćemo se načekati, ali priča sa Švicarskom će se vjerojatno u nekom smjeru rasplesti u idućih par tjedana. Tako da nas čeka misaono uzbudljivo ljeto, iako ga fizički provodimo vegetirajući doma i učeći kineski.
