Svekrova jutarnja slika za izazivanje nostagije. 

Inspirativna priča iz domovine

Nisam dugo pisala blog jer sam dobila dojam da mu se svrha pomalo izgubila našim preseljenjem u već uvelike spominjani Luksemburg. Povremeno me spopadne neka mješavina nostalgije i stockholmskog sindroma (sic) pa mi počne nedostajati cijeli niz potpuno irelevantnih sitnica koje mi u trenutku dok su bile aktualne nisu značile baš ništa, a onda se trgnem i sjetim koliko nam je ovdje zaista lijepo. U Švedsku ćemo opet za božićne praznike, a do onda homesickness liječimo carrot cakeom. 

Pretpostavljam da je negdje netko nekad podijelio nešto s bloga budući da sam dobila mejlove od nekoliko dragih kolegica iz bivše Juge koje se isto nalaze u Švedskoj pa sam tom neznanom nekome iskreno zahvalna, budući da me uvijek veseli upoznati nove i zanimljive ljude.

A kad sam kod zanimljivih znanih i neznanih kolega, nedavno je putešestvijama društvenih medija do mene došla jedna zaista oduševljavajuća priča jedne kolegice koju ne poznajem osobno, a koju očito krasi nepresušna količina energije i motivacije za rad u struci koji će sama stvoriti od nule, na čemu joj se neizmjerno divim. Pa sam tako uplatila svoj doprinos njenom projektu, a sad želim priču predstaviti i osobama koje čitaju moj blog, posebno onima koji se nalaze u Švedskoj i ostalim ekonomski povoljnijim mjestima prebivanja u kojima možda nije toliko teško izdvojiti 5 - 10 - 50 $ za neku stvarno dobru stvar, 

Više o Maji i njezinom projektu ima u članku na Telegramu
http://www.telegram.hr/zivot/jedna-mama-seli-na-korculu-pomagati-djeci-s-posebnim-potrebama-pokrenula-je-crowdfunding-kampanju/

A link za skupljanje novčića je ovdje:
https://www.rockethub.com/projects/60216-child-early-intervention-and-therapy-center-on-island-korcula

Pa eto, tko može, neka pomogne kolegici u ovom zaista impresivnom pothvatu.