Propustila sam na blogu obilježiti švedski blagdan Sv.Lucije. Iako sam originalno imala namjeru peći Lussekatter i proceduru i rezultate objaviti na blogu, hrpa obaveza uparena s muževim višednevnim putovanjem ubila je tu ambiciju. No svejedno smo ih kupili u supermarketu i popili uz glögg.
Radi se o vrlo ukusnim pecivima sa šafranom i grožđicama koja se tradicionalno prave na taj dan.
Osim toga, nedavno je naš mladić proslavio svoj prvi rođendan i u skladu s tim i mnogim novostječenim vještinama (kao što su hodanje, skakanje, penjanje, mahnito griženje i vrištanje za svaku sitnicu) postao prilično naporniji za održavanje.
Za one koji iščekuju nastavak sage psihološka licenca, imam lošu vijest. Nakon opet par mjeseci čekanja, nadležna institucija proglasila je dokument koji mi je izdala Komora neadekvatnim.
Što će se dogoditi dalje još ne znam, no traženje rješenja otkrilo mi je jedan vrlo koristan resurs svim psiholozima (ili drugim reguliranim zanimanjima) koji bi željeli sreću potražiti drugdje u EU:
Ovdje je moguće pretraživati regulirana zanimanja i, još važnije, dosadašnju praksu priznavanja licenci.
Pa je tako, nažalost, ovdje moguće doći do informacije da je u Švedskoj prošle godine samo 34% zahtjeva za licenciranje stranih psihologa riješeno pozitivno.
Međutim, veselija nota, barem za one koji još shoppingiraju za zemljom svojeg odredišta : na istom sajtu moguće je vidjeti da Norveška i Finska bez problema priznaju strane psihološke licence. Dotične zemlje prihvatile su lani skoro sve zahtjeve. Moram priznati da smo i mi počeli ozbiljno razmatrati opciju preseljenja malo zapadnije u našu bogatiju i očito otvoreniju susjedu.
Što se tiče Švedske i njenog niskog postotka nostrifikacije, treba napomenuti međutim da ova baza podataka pokazuje da je većina negativnih rješenja donesena nakon adaptacijskog perioda. Odnosno, kao što sam napisala na originalnom postu koji je bio i ostao najpopularniji post na ovom blogu, oni su u pravilu obavezni prihvatiti EU licencu ako je ona u skladu s EU direktivama. Međutim, dopušteno im je propisati obavezni adaptacijski period, koji se sastoji od naprosto novog odrađivanja staža, obično u nešto kraćem periodu, tipa 6 mjeseci. Vjerujem da je problem i razlog zašto su skoro svi na kraju tog perioda dobili negativno rješenje to što nisu praksu uopće mogli odraditi, budući da nisu baratali jezikom.
Tako da se vraćamo na originalni problem - teško, teško mogu psiholozi nešto sa sobom početi u Švedskoj bez vrlo naprednog poznavanja jezika.
Neki dan nam je pao prvi snijeg, no zadržao se tek nekoliko sati. Prvi pravi snijeg se još čeka. Očito kasni, jer neću nikad zaboraviti nepregledne mase snijega što su se sručile na nas početkom prosinca 2012., kad mi je zbog toga otkazan let u Beč. Kako sam na aerodrom krenula ne ponijevši rezervne ključeve stana (tad još nismo bili u braku pa nisam bila ni toliko kod kuće u muževom stanu) po povratku u grad, koji je sam trajao nekoliko sati jer se autobus nije uspijevao probiti kroz nanose snijega, morala sam otići do njega na posao po ključeve. Za to sam morala hodati oko kilometar kroz snijeg do visine koljena, čija je razina u pješačkom dijelu dodatno podignuta činjenicom da je ralica očistila cestu, no ne i nogostup. No, svejedno i dalje volim snijeg i jedva čekam da dođe, posebno jer će to Junioru biti prvi snijeg s kojim se može igrati. S obzirom na njegovu sklonost manijakalnom bacakanju na sve strane, mislim da će neizmjerno uživati u snježnom pokrivaču.
U srijedu odlazimo u vikendicu u arhipelag provesti Božić u obiteljskom okruženju. Iako će taj odmor za mene biti intenzivno radni, jedva čekam. Jer čeka me prevođenje francuske književnosti uz šalicu kave pored ostakljenog zida s pogledom na Baltičko more u nadam se iskreno snježnoj idili i božićni ambijent u drvenoj kući s veselim malim gegavcem kojem sam na Ebayu kupila kostim pomoćnika djeda Božićnjaka. Stoga mislim da mogu sa sigurnošću utvrditi da će nam to biti najljepši Božić dosad.
