Svekrova jutarnja slika za izazivanje nostagije. 

Inspirativna priča iz domovine

Nisam dugo pisala blog jer sam dobila dojam da mu se svrha pomalo izgubila našim preseljenjem u već uvelike spominjani Luksemburg. Povremeno me spopadne neka mješavina nostalgije i stockholmskog sindroma (sic) pa mi počne nedostajati cijeli niz potpuno irelevantnih sitnica koje mi u trenutku dok su bile aktualne nisu značile baš ništa, a onda se trgnem i sjetim koliko nam je ovdje zaista lijepo. U Švedsku ćemo opet za božićne praznike, a do onda homesickness liječimo carrot cakeom. 

Pretpostavljam da je negdje netko nekad podijelio nešto s bloga budući da sam dobila mejlove od nekoliko dragih kolegica iz bivše Juge koje se isto nalaze u Švedskoj pa sam tom neznanom nekome iskreno zahvalna, budući da me uvijek veseli upoznati nove i zanimljive ljude.

A kad sam kod zanimljivih znanih i neznanih kolega, nedavno je putešestvijama društvenih medija do mene došla jedna zaista oduševljavajuća priča jedne kolegice koju ne poznajem osobno, a koju očito krasi nepresušna količina energije i motivacije za rad u struci koji će sama stvoriti od nule, na čemu joj se neizmjerno divim. Pa sam tako uplatila svoj doprinos njenom projektu, a sad želim priču predstaviti i osobama koje čitaju moj blog, posebno onima koji se nalaze u Švedskoj i ostalim ekonomski povoljnijim mjestima prebivanja u kojima možda nije toliko teško izdvojiti 5 - 10 - 50 $ za neku stvarno dobru stvar, 

Više o Maji i njezinom projektu ima u članku na Telegramu
http://www.telegram.hr/zivot/jedna-mama-seli-na-korculu-pomagati-djeci-s-posebnim-potrebama-pokrenula-je-crowdfunding-kampanju/

A link za skupljanje novčića je ovdje:
https://www.rockethub.com/projects/60216-child-early-intervention-and-therapy-center-on-island-korcula

Pa eto, tko može, neka pomogne kolegici u ovom zaista impresivnom pothvatu.

Luksemburg vs. Švedska

Nakon nepunih mjesec dana u Luksemburgu, evo jednog brzog pregleda sličnosti i razlika (usporedba se uglavnom odnosi na usporedbu gradova, Stockholm vs. grad Luksemburg, budući da je Švedska možda ipak malo prevelika da bi se iskustvo glavnog grada generaliziralo na državu.

1. Stanovanje

Iako je meni tu teško napraviti realnu usporedbu, budući da smo u Švedskoj živjeli u vlastitom stanu koji je muž kupio prije nego što su cijene podivljale do razine na kojoj su sad (pa su nam troškovi stanovanja gore bili smiješni u odnosu na ovo što nas je dočekalo ovdje), na temelju nekog općeg znanja o iskustvima drugih, mogu reći da je u Luksemburgu mnogo, mnogo lakše naći stan nego u Stockholmu. Ovdje najam iz prve ruke u švedskom smislu (gdje je cijela zgrada izgrađena za najam te se plaćaju često vrlo niske zaštićene stanarine koje nemaju veze s tržišnima, no stan se tamo više ne može unajmiti bez 20ak godina čekanja) ne postoji (postoji naravno socijalni najam gradskih stanova kao i svagdje drugdje, no to je nešto potpuno drugačije), pa je dakle sav najam jednak onome što se u Stockholmu zove andrahand. No stanova očigledno ima više na broj kandidata nego gore, jer suludog ludila u kojem je stan iznajmljen 4 minute nakon objave oglasa naprosto nema (osim ako je nešto super za nisku cijenu, kao i svagdje). Većina ljudi koji imaju volje, vremena i energije odlazi pogledati više stanova pa bira koji će. A cijene su si manje više tu negdje. Mi ovdje plaćamo stanarinu 1300€ i jednako toliku smo ponudu imali za iznajmiti naš stan gore. Razlika je što ovdje dodatno plaćamo režije, dok bi kod nas većina režija išla u tu stanarinu, no ovaj stan je i veći i bolje opremljen od našeg.

Jedna razlika koja je financijski nepovoljna ovdje je to što je ovdje zaista teško naći stan, a da tu ne posreduje agencija, koja se potom naplaćuje jednom mjesečnom stanarinom + PDV od 17%. Ja sam baš neki dan na to ime zauvijek pozdravila 1500€, iako je u našem slučaju agent doslovno samo sastavio ugovor. No to je toliko uvriježeno i uobičajeno, a troškove snosi unajmljivač, da stanodavci naprosto ne žele misliti o tehnikalijama sami ako već ne moraju.

2. Vrtići

Kako mi je vrtićka kultura bila najdraži dio života u Švedskoj, očekivala sam da će mi činjenica da je ovdje sve to na neki način dijametralno suprotno nego gore biti problem. No na kraju mi je samo drago da smo vrtić našli. Prvo, ovdje su gradski vrtići totalna egzotika (vidjela sam na sajtu od grada da ih imaju čak 5 i u njima čak 300 mališana) te se valjda 99% vrtićke skrbi odvija u privatnim ustanovama. Postoje određene subvencije koje daje država (pa ćemo tako umjesto pune cijene od 1500€ mjesečno plaćati oko 1100), ali one nisu nigdje ni blizu švedskih (gdje je maksimum koji se ikad može plaćati za vrtić za jedno dijete oko 130€). Drugo, u Švedskoj su vrtići više fokusirani na slobodnu i nestrukturiranu igru u prirodi, dok se ovdje ipak malo više drže neke forme, učenja djece disciplini i poticanja djece na sudjelovanje u organiziranim aktivnostima kao što su gimnastika ili neka vrsta muzičkog odgoja. Osim toga, vrtići ovdje primaju djecu od 3 mjeseca nadalje, pa tako imaju i grupe i prostore za te sićušne male mrvice, dok u Švedskoj djeca ni u kojem slučaju ne mogu u vrtić krenuti prije navršenih 12 mjeseci (a većina kreće oko 15-16, kad roditelji potroše sav porodiljni). Meni se čini da je to djelomčno u pozadini tih razlika. Nije teško švedskim vrtićima brijati na boravak vani kad im dolaze djeca koja već, u 99% slučajeva, sigurno hodaju na vlastitim nogama.

3. Cijene

Kažu svi da je Luksemburg jezovito skup i je, sigurna sam da je, svima osim onima koji su došli iz Skandinavije. Apsolutno ništa osim možda režija (Internet eto, Internet mi se čini osjetno skuplji, drugo nas ništa još nije bacilo na guzicu, osim jel, famoznog vrtića). Ne možemo još usporediti svoje troškove na špeceraj jer kako smo tek došli, još uvijek kupujemo previše stvari koje se kupe jednom godišnje ili jednom u par godina, no ovako odokativno nam se većina toga što kupujemo u supermarketu čini jeftinija, uz iznimku da su ovdje egzotičnije stvari skuplje (u Švedskoj je Ica imala pod vlastitim brendom kojekakve egzotike) i da je nešto sitno (10ak % skuplje meso). Drugo nismo primijetili da bi bilo skuplje, eventualno košta isto ili je vrlo očito jeftinije (voće i povrće npr.).

Općenito nam se čini da se ovdje za istu lovu dobije više muzike nego u sjevernoj nam domovini. 

4. Kultura življenja

Malo nam se vrti u glavi od lokalne opsesije autima (i činjenice npr. da je ovdje skoro pa standard da se u IT industriji konzultantima dijele službeni auti, što je u našem slučaju malo tragikomično jer moj švedski hipster muž nema vozačku) i općenite vrijednosti voznog parka (ja kao djevojka iz trećeg svijeta koja se potom preselila u hladnu hipstersku ekološki i sportski nabrijanu Švedsku nisam u cijelom dosadašnjem životu vidjela toliko luksuznih kabrioleta koliko ih je svake subote parkirano ispred našeg supermarketa). Činjenica da ovdje ima puno manje ljudi koji okolo hodaju s onim čudnim štapovima i ćaskaju o pitanjima multikulti feminizma, a puno više ljudi šta se navažaju u autima koji koštaju kao diploma na Harvardu je prvo što upadne u oči ovako na prvi pogled.

Za bilo što drugo, nismo dovoljno dugo ovdje da bismo mogli reći.

Meni je definitivno drago biti u zemlji francuskog govornog područja jer mi je puno lakše zvučati kao visokoobrazovana osoba kad moram govoriti francuski nego švedski (razlika četiri godine studija vs. ubijmebože SFI). Zapravo bih rado da mogu svim tim teoretičarima ovakve ili onakve integracije visokoobrazovanih stranaca u Švedskoj objasniti da bi dotičnima itekako pomoglo da ih netko vrlo ozbiljno, uz kolutanje očima po potrebi (uspomene, uspomene na brucoška vremena) uči kako TOČNO treba izgovoriti svaki pojedini glas (ja dan danas znam recitirati mignonne...allons voir si la rose.. qui ce matin avait déclose.. ko da nastupam u nacionalnom kazalištu i evo, 10 godina (bože mili) kasnije vidim za sebe samo lijepu budućnost u francuskom govornom području, dok mi je pristup " ma bitno da te se razumije" s SFI-ja ostavio to da ni s rođenim mužem ne mogu razgovarati na švedskom) i kako točno funkcionira sintaksa jezika koji uče, pa da kad jednog dana idu napisat neko službeno pismo, ne zvuče kao Kinezi koji žicaju feedback na Ebayu s Hi friend, how r u, I very poor, plaese 5 star feeback.

Koliko će našem djetetu koristiti odrastanje sa šest jezika ne moram ni misliti, ljubomorna sam na njega.

A koliko mi je tek super imati posao koji u potpunosti adekvatno koristi stvari u kojima sam dobra i na kojem nisam morala prvo šest mjeseci volontirati da oni vide da neću u uredu zaklati janjca i napiti mu se krvi, to da ni ne spominjem. A ni za muža ne očekujemo da će prvo morat tako, iako je, ajme meni stranac, i ajme meni, ne zna francuski, nekmoli luksemburški.

Tak da fuck yeah Luksemburg :)

Koji, nota bene, od 1.7 ukida radne dozvole za Hrvate.

Licenca

Za sve koji su pratili sagu licenca, stigao je i konačni rasplet (još uvijek nije stigla konačna odluka, jer su me ljubazno pitali imam li primjedbi na stručni nalaz procjene mog EU obrazovanja, no kako nemam, izdat će se odluka na temelju toga).

Nalaz profesora emeritusa s jednog švedskog studija psihologije kaže da se moje hrvatsko obrazovanje može u osnovi smatrati srodnim švedskom (što je velika stvar jer čije obrazovanje padne na tome, nema više nikakve šanse da se licencira po EU pravilima, i to se recimo događa ljudima koji, najčešće u Engleskoj, ali i u mnogim drugim zemljama, studiraju neke uske grane psihologije, poput sportske ili dječje psihologije), ALI, da postoji jedna ključna razlika, a to je da ne postoje indikacije da je moje hrvatsko obrazovanje (studij psihologije na FFZG, stari sistem) uključivalo jednaku količinu kliničke psihologije kao švedsko, s posebnim naglaskom na samostalno provođenje psihoterapije uz nadzor starijeg psihologa. I to je, jebiga, istina, pa zaista ne vidim zašto bih ja sad taj nalaz dovodila u pitanje i pokušavala nešto smuljati. U svakom slučaju, predlaže se kompenzacijska mjera u vidu jedne godine rada u terapiji pod mentorstvom.  

Iako je za mene to sad malo irelevantno (jerbo se mi i dalje selimo u Luksemburg), da nije Luksemburga za mene bi ovo bilo zapravo i optimalno rješenje. Apsolutno je istinita činjenica da mi koji smo završili studij psihologije u Hrvatskoj nemamo niti znanja niti iskustva potrebnog za samostalno provođenje (KBT) terapije s pacijentima. Ovdje je KBT sastavni dio studija psihologije i smatra se da svi koji imaju tzv. psykologexamen imaju i prvi stupanj te psihoterapije. Nije u interesu niti mog profesionalnog kredibiliteta niti mojih eventualnih pacijenata da ja sad zbog neke apstraktne taštine i potencijalne zloupotrebe EU direktiva pokušam tu procjenu osporiti (iako je guglanje pokazalo da je nadobudnika koji su to osporavali bilo, no nitko nije došao na svoje jer niti švedski sudovi niti Europska komisija imaju potrebu petljati se u stručnu prosudbu stručnog tijela, a EU direktiva koja upravlja ovim eksplicitno navodi da je dopušteno propisivati kompenzacijske mjere). Dodatna godina pripravničkog staža nikog nije ubila, posebno ne u stranoj zemlji o čijem sistemu rada ionako ništa ne zna. Švedska svojim studentima i pridošlim psiholozima daje prilično privilegiranu opciju da kompletnu edukaciju iz KBT završe na trošak poreznh obveznika, pa i nije baš najgora stvar na svijetu tu privilegiju iskoristiti. 

To me dovodi do činjenice da moram ponovno naglasiti jednu stvar. Prilično je dakle izgledno da će svi hrvatski psiholozi s diplomom FFZG-a (ne znam za druge studije, ali iskreno sumnjam da neki educiraju studente za provođenje terapije) dobiti istu ovakvu kompenzacijsku mjeru, osim ako nisu sami kasnije stekli psihoterapijsku edukaciju i iskustvo u terapijskom radu. Dok to nije neizvedivo, praksu si osoba treba naći sama i odraditi je, naravno, na švedskom jeziku. Iako je dobra stvar da se u pravilu te prakse mogu dobiti plaćene redovnom pripravničkom plaćom (između 25 i 30 000 sek bruto), rizik uvijek postoji da vas nitko tko vam je dostupan ili zanimljiv neće htjeti platiti (ili bar ne punom plaćom), a nažalost, kako vi trebate njih više nego oni vas niste baš u poziciji za pregovore. Tako da to zaista nije izvediv projekt za one koji tek planiraju emigraciju trbuhom za kruhom. Jer opet ću reći, zaista je naivno misliti da se takvo nešto može uspješno odraditi (nije dosta raditi, treba dobiti i pozitivno mišljenje na kraju) s nekakvim natucanjem švedskog sa SFI-ja.

No, to dakle ujedno vjerojatno i znači da netko s diplomom psihologije iz Hrvatske i prvim stupnjem KBT terapije može bez problema dobiti licencu. Tako da, go for it, sam proces evaluacije za EU državljane ništa ne košta. 

Poslovi

S obzirom na popularnost prethodnog posta i manjak konkretnih tema za pisanje (manje više samo uživam u dokolici), a i budući da često dobivam privatne poruke gdje me ljudi pitaju što znam o dostupnim poslovima (malo, heh, ali eto), evo još malo korisnih linkova za poslove.


Traže se 2 čistača koji govore srpski ili hrvatski u Stockholmu link

Sps Städ AB

Publicerad: 2015-04-14, Annons-ID: 2650689

Ort: Stockholm  (Kommuninformation), 2 platser 
Yrke: Städare/Lokalvårdare 
Sista ansökningsdag: 2015-05-14 

SPS Städ AB är i behov av två nya lokalvårdare som ska arbeta med kontors- och byggstädning. 
Alla är välkomna att ansöka om platser men vi kommer att anställa de som passar vår verksamhet bäst. 

Fördelar har: 
Serbokroatiskt talande 
De som innehar körkort 
Lokalvårdare med erfarenhet 
De som kan få arbetsgivarstöd 
Icke rökare 


Vi är tacksamma om ni ansöker via mail eftersom vi inte vill bli störda med allt för många telefonsamtal.

Körkort B Varaktighet, arbetstid Visstidsanställning 11 dagar - 3 månader Heltid 3 månder med ev möjlighet till fortsatt arbete på deltid. Lön Fast månads- vecko- eller timlön Ansökan Sista ansökningsdag: 2015-05-14 Vi tar emot ansökan via e-post:office@spsstad.se

Arbetsgivare Sps Städ AB Postadress Sps Städ AB  Ringstedsgatan 67  16448 Kista  Besöksadress Ringstedsgatan 67  Kista Hitta på karta (öppnas i nytt fönster)

I nešto pomoćnog zdravstvenog osoblja, također sa znanjem ex-Yu jezika  link 

SAGAC I STOCKHOLM AB

Publicerad: 2015-04-21, Annons-ID: 2684903

Ort: Stockholm  (Kommuninformation), 3 platser 
Yrke: Vårdbiträde 

Vi söker medarbetare till vår verksamhet. 
Sedvanliga arbetsuppgifter som vårdbiträde. Det är viktig att du är positiv person som gillar utmaningar och bryr sig om andra. Vi lägger stor vikt vid din personliga lämplighet och din vilja att bidra till vår verksamhets utveckling. Undersköterska utbildning är meriterande. Vi behöver medarbetare som kan det Serbo-Kroatiska samt Makedonska språket. Detta är ett grundläggande krav. 
Språk förmåga är ett måste för att kunna tillhandahålla den bästa möjliga service till våra kunder.
Ni är välkomna att skicka era ansökan till: jobb@sagac.se 
Tack!

Sretno svima! 

Zanimljiv posao za ljubitelje Švedske

S linka https://www.posaonadlanu.com/oglas.php?id=251

Sretno svima!

Luksemburška pelena i stockholmski sindrom

Dugo sam čekala priliku da sve bude službeno, dogovoreno i isplanirano pa da mogu na blog napisati jednu veliku i važnu stvar. A to je da se naše življenje u Švedskoj približilo kraju, barem za ovu epizodu (muž, a zapravo velikim dijelom i ja, vjerujemo da ćemo se kad tad vratiti). Za circa mjesec dana selimo se naime u Luksemburg, gdje sam ja dobila odličan posao, a za muža računamo da će se snaći.
Znamo to još od kraja siječnja, no tek ovih dana sve dobiva konkretnu formu i poduzimaju se konkretni koraci.

Ono o čemu sam zapravo htjela pisati je pomalo tragikomična činjenica da mi je to saznanje da odlazimo odjednom svakodnevnicu u Švedskoj obasjalo jednim novim, mnogo pozitivnijim svjetlom, zbog kojeg mi je svakim danom sve teže veselo plandovati taj dugo sanjani bijeg. Polako se probija proljeće, produžio se dan, a i licemjerno je mnogo lakše uživati u dokolici kad znaš da te na kraju nje čeka odličan posao, a ne beskrajna količina neizvjesnosti.

No evo, kratak rezime što će mi nedostajati, a što neće.

Nedostajat će mi:

1. Juniorov vrtić i općenito švedska vrtićka kultura

Em nam se zbilja posrećilo s vrtićem, pa smo dobili mjesto u prekrasnom vrtiću s divnim tetama, em mi je općenito opuštenost i ležernost i neprestani boravak vani bez obzira na vremenske uvjete prirastao srcu. A vidim i da Junior uživa. Dosad je češće plakao kad je morao ići doma nego kad je morao ostati, a ujutro često sam donese čizmice i jaknu i inzistira da se počnemo spremati za polazak dok ja još ispijam svoju kavu.

2. Priroda i uklopljenost iste u gradski život

Neki dan smo se vraćali iz vrtića i Junior je u jednom trenu prstom pokazao iza mene i vikao "Titta!" što mu je vjerojatno najomiljenija riječ. Ja se okrenula, a za nama su kaskale dvije srne. Kad pribrojim zečeve koji me prate na putu doma iz teretane navečer, Stockholm nam zbilja nudi nepobjedivu uključenost prirode i divljeg života u svakodnevnicu. Ništa slično nisam nikad doživjela nigdje drugdje. 

3. More, jezera, sva ta voda

Iako sam odrasla duboko na kontinentu, uvijek sam voljela velike vodene površine i življenje toliko blizu mora i mase jezera mi je bila jedna od najdražih značajki života u Stockholmu. Budući da je Luksemburg duboko u kontinentu, ne može pružiti nikakvu dostojnu zamjenu ovom detalju, pa ću se tako morati nauživati svojih vodenih strasti prilikom godišnjih posjeta djedu i baki. Djed, kao i većina starijih dobrostojećih Šveđana, posjeduje vlastiti brod, pa nas ljeti vozi po arhipelagu. 

No...ima tu masu toga što mi neće nedostajati. Najupečatljiviji favoriti:

1.  Tržište rada i prateća kultura

Švedska nije prva strana zemlja u kojoj sam živjela, ali je zemlja u kojoj sam dobivala uvjerljivo najveću količinu sumanutih savjeta o tome kako, gdje i zašto tražiti posao. Zapravo mi je muka uopće pričati o toj temi jer zadire tako duboko u neke mitove i legende koje mi Hrvati o Skandinaviji imamo, ali ukratko, u Švedskoj ne da postoji koncept "veze", nego se koncept veze smatra potencijalno najsvetijim i najpouzdanijim oblikom zapošljavanja. I pritom uopće ne mislim na onu famoznu distinkciju veza vs. preporuka. Ta distinkcija je prilično jasna, no u Švedskoj uglavnom igra upravo ovo prvo. Odnosno, u Švedskoj je itekako općeprihvaćeno da je biti nečiji nećak/susjed/prijatelj s pecanja samo po sebi nekakva kvalifikacija. Tko mi ne vjeruje, može uostalom naprosto proguglati neki od bezbroj sajtova koji dijele savjete o traženju posla (uključujući i onaj državnog zavoda). Gotovo svaki takav članak upućivat će vas na važnost "osobne mreže" (dakle, pazi, osobne, ne profesionalne, ne radi se o ljudima koji znaju što radiš i da si dobar u tome, nego ljudi koji s tobom šeću psa) i važnost koju Šveđani pridaju tome da misle da ćeš se "uklopiti u društvo za fiku". Odnosno, neka tamo diploma, makar s Harvarda, nije baš sad stopostotna garancija da si ti ok čika kojeg će svatko voljeti u svom kolektivu (a za pretpostaviti je onda da Šveđani nisu baš mnogo čuli o metodama testiranja i selekcije zaposlenika), no ako je Folke iz računovodstva s tvojim tatom proveo mnoge ugodne trenutke u pecanju, to je već nešto, na tome se može graditi. Neka digne ruku uostalom tko nije bar jednom ovdje od "stručnjaka" dobio savjet da je u CV bitnije napisati kakva si osoba (šta god im to točno značilo) nego pobrojiti neka tamo dostignuća za koja, ako nisu stečena ovdje, ionako nikog nije briga.  

Osim toga, i čisto tehnički savjeti su mi redovito u rangu barem iracionalnih, ako već ne sasvim suludih. Npr., svi će (i to bez iznimke) vječito inzistirati da je jedini način da uopće budeš razmotren kao kandidat za neki posao to da bjesomučno na telefon zoveš sve zamislive ljude čije kontakt podatke možeš naći u oglasu ili oko njega. Možda ja prema tome nisam objektivna jer mrzim zivkanje telefonom, no s jedne sasvim racionalne strane fascinira me premisa da je poželjno da firma, nakon što objavi oglas za zapošljavanje, može komotno prestati s radom i posvetiti se odgovaranju na telefonske pozive onima koji tako "pokazuju da su zainteresirani". Zašto je u Švedskoj nezamislivo da je sam čin javljanja na neki oglas izražavanje interesa za dotični? Zašto je naprosto neizostavno na to dodati neko telefonsko tlačenje jadnika koji je na oglasu potpisan? Jer ajde da je to troje ljudi..ali na prosječni oglas javi se 300? I neka ih je 290 "nezainteresiranih" i neukih beznadnika koji nisu pročitali najnoviji vodič kroz zapošljavanje u Švedskoj, što će još tajnica ili voditeljica ljudskih resursa u firmi obaviti taj tjedan nakon što ovih 10 "zainteresiranih" krene ispoljavati svoju zainteresiranost ispitujući kojekakva pitanja koja su u najmanju ruku krajnje irelevantna prije nego što je osoba uopće i pozvana na intervju? I sve to je samo mali dio niza savjeta koji su redovito sasvim suprotni svemu onome što smo ikad čuli negdje drugdje (a la naglasi dostignuća i ne seri o nebitnom). 

2. Manija političke korektnosti i licemjerja

Uf, gdje uopće početi ili završiti priču o tome koliko je izluđujuće čitati švedske medije ili Facebook rasprave o omiljenim temama svakog švedskog hipstera. Najčešće je to imigracija, iako ima tu još toga, školstvo, zdravstvo, ekologija, žene, djeca koja ne znaju jesu li dječaci ili djevojčice, you name it. Tu bi se cijela knjiga dala napisati, ali evo recimo moje recentno omiljene teme. Mnogi europski mediji ovih dana donose priče o tome kako masa EU državljana odlazi u Siriju boriti se na strani ISIS-a. Šveđana (ili da rečemo Šveđana) naravno isto ima ko pljeve, no naša vlada već ima rješenje. A to je da sve koji odu nagradi stanom i poslom kad se vrate. Dakle, u očima prosječnog švedskog hipstera to ide otprilike ovako. Ako si mladi švedski profesionalni vojnik jer si tko zna, bio loš u školi, imaš daddy issues, tko zna što te natjeralo da u miroljubivom hipsterlandu postaneš profi vojnik, no posao ti se uglavnom svodi na izvođenje kojekakvih pokaznih vježbi u nekoj selendri, pa te država u sklopu nekog debilnog međunarodnog ugovora pošalje da sjediš i čuvaš neku opskurnu bazu u Opskuristanu, gdje ćeš uglavnom većinu vremena vozikati se okolo u džipu, ako ti se slučajno nešto dogodi, naletiš na granatu i sl, država će od tebe oprati ruke i ili ćeš se prekvalificirati i napraviti nešto od sebe ili ćeš ostatak života biti alkoholičarski beskućnik. Ali, ali! Ako si odlučio u ime Alaha otići zapaliti neku skupinu djece ili silovati kakve bezbožnice što su provirile nos iz kuće, zabavi se sinko, a kad se vratiš, čeka te stan, posao (ak se slažeš, inače može i socijala), a ubacit ćemo i Ipad. Zato što, kaže nam vlada, svi ti mladi Šveđani (iako su i oni često Šveđani) koji postaju vojnici su privilegirani mali ljigavci kojima je dosadno pa bi se igrali rata pa neka im. Ali svi ovi šta postaju teroristi, e njih je teška sila nehumanih uvjeta života u Švedskoj natjerala pa im moramo pomoći, a ne ih osuđivati. Na tom tragu čitamo neki proljev praktički svaki drugi dan. 

3. Skupoća

Teško da će mi Luksemburg pružiti veliku utjehu od ovog problema, ali možda se zapravo sva bolesnost švedske skupoće najbolje ogleda u činjenici da nije baš ni da neće...naime, stvari poput ulaznica na koncerte, muzeje, događaje, tečajevi joge, tečajevi bilo čega što nije državno financirano, sudeći po površnom guglanju, u Luksemburgu koštaju osjetno manje nego ovdje. Uz osjetno veće prosječne plaće. Iako u Švedskoj nitko ne gladuje, činjenica je da se za istu količinu novca izvan Skandinavije kupi mnogo više doživljaja nego ovdje. Švedske cijene takvih stvari imaju jedinstvenu sposobnost nabijanja kompleksa da se baviš ne znam kakvim luksuzom. Uvjerljivo me najviše to živcira po pitanju joge, jer mi ista nedostaje, no u Stockholmu članarina u nekom boljem joga studiju košta najmanje 1500 kruna mjesečno. Pa se ti izvijaj u asane bez osjećaja da si djetetu od usta (ili bar školarine na dobrom stranom fakultetu) otkinuo da bi financirao nečiju pretencioznost. Ili bar bezgranične poreze koje država ubire od malih poduzetnika da bi financirala ove gore stanove i poslove za sirotinju koju je švedska bijeda natjerala da odu silovati djecu u treći svijet.

Nu, ispao mi je rant o stvarima koje mi neće nedostajati ipak bitno dulji od onog o stvarima koje hoće.

Zaključak se nameće sam ;) Ja se veselim selidbi, a dalje kako bude. Neke će mi sitnice nedostajati, ali za mene osobno, a vjerojatno i nas kao obitelj je ovo veliki korak naprijed.

A mislim da ovom pričom mogu zaključiti i raspravu o tome kakva je perspektiva hrvatskih psihologa u Švedskoj. Moj odgovor - ne znam, ali treba puno novaca i vremena da se pričeka i vidi, ja sam izgubila strpljenje.