Luksemburg vs. Švedska

Nakon nepunih mjesec dana u Luksemburgu, evo jednog brzog pregleda sličnosti i razlika (usporedba se uglavnom odnosi na usporedbu gradova, Stockholm vs. grad Luksemburg, budući da je Švedska možda ipak malo prevelika da bi se iskustvo glavnog grada generaliziralo na državu.

1. Stanovanje

Iako je meni tu teško napraviti realnu usporedbu, budući da smo u Švedskoj živjeli u vlastitom stanu koji je muž kupio prije nego što su cijene podivljale do razine na kojoj su sad (pa su nam troškovi stanovanja gore bili smiješni u odnosu na ovo što nas je dočekalo ovdje), na temelju nekog općeg znanja o iskustvima drugih, mogu reći da je u Luksemburgu mnogo, mnogo lakše naći stan nego u Stockholmu. Ovdje najam iz prve ruke u švedskom smislu (gdje je cijela zgrada izgrađena za najam te se plaćaju često vrlo niske zaštićene stanarine koje nemaju veze s tržišnima, no stan se tamo više ne može unajmiti bez 20ak godina čekanja) ne postoji (postoji naravno socijalni najam gradskih stanova kao i svagdje drugdje, no to je nešto potpuno drugačije), pa je dakle sav najam jednak onome što se u Stockholmu zove andrahand. No stanova očigledno ima više na broj kandidata nego gore, jer suludog ludila u kojem je stan iznajmljen 4 minute nakon objave oglasa naprosto nema (osim ako je nešto super za nisku cijenu, kao i svagdje). Većina ljudi koji imaju volje, vremena i energije odlazi pogledati više stanova pa bira koji će. A cijene su si manje više tu negdje. Mi ovdje plaćamo stanarinu 1300€ i jednako toliku smo ponudu imali za iznajmiti naš stan gore. Razlika je što ovdje dodatno plaćamo režije, dok bi kod nas većina režija išla u tu stanarinu, no ovaj stan je i veći i bolje opremljen od našeg.

Jedna razlika koja je financijski nepovoljna ovdje je to što je ovdje zaista teško naći stan, a da tu ne posreduje agencija, koja se potom naplaćuje jednom mjesečnom stanarinom + PDV od 17%. Ja sam baš neki dan na to ime zauvijek pozdravila 1500€, iako je u našem slučaju agent doslovno samo sastavio ugovor. No to je toliko uvriježeno i uobičajeno, a troškove snosi unajmljivač, da stanodavci naprosto ne žele misliti o tehnikalijama sami ako već ne moraju.

2. Vrtići

Kako mi je vrtićka kultura bila najdraži dio života u Švedskoj, očekivala sam da će mi činjenica da je ovdje sve to na neki način dijametralno suprotno nego gore biti problem. No na kraju mi je samo drago da smo vrtić našli. Prvo, ovdje su gradski vrtići totalna egzotika (vidjela sam na sajtu od grada da ih imaju čak 5 i u njima čak 300 mališana) te se valjda 99% vrtićke skrbi odvija u privatnim ustanovama. Postoje određene subvencije koje daje država (pa ćemo tako umjesto pune cijene od 1500€ mjesečno plaćati oko 1100), ali one nisu nigdje ni blizu švedskih (gdje je maksimum koji se ikad može plaćati za vrtić za jedno dijete oko 130€). Drugo, u Švedskoj su vrtići više fokusirani na slobodnu i nestrukturiranu igru u prirodi, dok se ovdje ipak malo više drže neke forme, učenja djece disciplini i poticanja djece na sudjelovanje u organiziranim aktivnostima kao što su gimnastika ili neka vrsta muzičkog odgoja. Osim toga, vrtići ovdje primaju djecu od 3 mjeseca nadalje, pa tako imaju i grupe i prostore za te sićušne male mrvice, dok u Švedskoj djeca ni u kojem slučaju ne mogu u vrtić krenuti prije navršenih 12 mjeseci (a većina kreće oko 15-16, kad roditelji potroše sav porodiljni). Meni se čini da je to djelomčno u pozadini tih razlika. Nije teško švedskim vrtićima brijati na boravak vani kad im dolaze djeca koja već, u 99% slučajeva, sigurno hodaju na vlastitim nogama.

3. Cijene

Kažu svi da je Luksemburg jezovito skup i je, sigurna sam da je, svima osim onima koji su došli iz Skandinavije. Apsolutno ništa osim možda režija (Internet eto, Internet mi se čini osjetno skuplji, drugo nas ništa još nije bacilo na guzicu, osim jel, famoznog vrtića). Ne možemo još usporediti svoje troškove na špeceraj jer kako smo tek došli, još uvijek kupujemo previše stvari koje se kupe jednom godišnje ili jednom u par godina, no ovako odokativno nam se većina toga što kupujemo u supermarketu čini jeftinija, uz iznimku da su ovdje egzotičnije stvari skuplje (u Švedskoj je Ica imala pod vlastitim brendom kojekakve egzotike) i da je nešto sitno (10ak % skuplje meso). Drugo nismo primijetili da bi bilo skuplje, eventualno košta isto ili je vrlo očito jeftinije (voće i povrće npr.).

Općenito nam se čini da se ovdje za istu lovu dobije više muzike nego u sjevernoj nam domovini. 

4. Kultura življenja

Malo nam se vrti u glavi od lokalne opsesije autima (i činjenice npr. da je ovdje skoro pa standard da se u IT industriji konzultantima dijele službeni auti, što je u našem slučaju malo tragikomično jer moj švedski hipster muž nema vozačku) i općenite vrijednosti voznog parka (ja kao djevojka iz trećeg svijeta koja se potom preselila u hladnu hipstersku ekološki i sportski nabrijanu Švedsku nisam u cijelom dosadašnjem životu vidjela toliko luksuznih kabrioleta koliko ih je svake subote parkirano ispred našeg supermarketa). Činjenica da ovdje ima puno manje ljudi koji okolo hodaju s onim čudnim štapovima i ćaskaju o pitanjima multikulti feminizma, a puno više ljudi šta se navažaju u autima koji koštaju kao diploma na Harvardu je prvo što upadne u oči ovako na prvi pogled.

Za bilo što drugo, nismo dovoljno dugo ovdje da bismo mogli reći.

Meni je definitivno drago biti u zemlji francuskog govornog područja jer mi je puno lakše zvučati kao visokoobrazovana osoba kad moram govoriti francuski nego švedski (razlika četiri godine studija vs. ubijmebože SFI). Zapravo bih rado da mogu svim tim teoretičarima ovakve ili onakve integracije visokoobrazovanih stranaca u Švedskoj objasniti da bi dotičnima itekako pomoglo da ih netko vrlo ozbiljno, uz kolutanje očima po potrebi (uspomene, uspomene na brucoška vremena) uči kako TOČNO treba izgovoriti svaki pojedini glas (ja dan danas znam recitirati mignonne...allons voir si la rose.. qui ce matin avait déclose.. ko da nastupam u nacionalnom kazalištu i evo, 10 godina (bože mili) kasnije vidim za sebe samo lijepu budućnost u francuskom govornom području, dok mi je pristup " ma bitno da te se razumije" s SFI-ja ostavio to da ni s rođenim mužem ne mogu razgovarati na švedskom) i kako točno funkcionira sintaksa jezika koji uče, pa da kad jednog dana idu napisat neko službeno pismo, ne zvuče kao Kinezi koji žicaju feedback na Ebayu s Hi friend, how r u, I very poor, plaese 5 star feeback.

Koliko će našem djetetu koristiti odrastanje sa šest jezika ne moram ni misliti, ljubomorna sam na njega.

A koliko mi je tek super imati posao koji u potpunosti adekvatno koristi stvari u kojima sam dobra i na kojem nisam morala prvo šest mjeseci volontirati da oni vide da neću u uredu zaklati janjca i napiti mu se krvi, to da ni ne spominjem. A ni za muža ne očekujemo da će prvo morat tako, iako je, ajme meni stranac, i ajme meni, ne zna francuski, nekmoli luksemburški.

Tak da fuck yeah Luksemburg :)

Koji, nota bene, od 1.7 ukida radne dozvole za Hrvate.