Propustila sam priliku za midsommerski post jer je ove godine Midsommar bio malo reći upropašten užasnim vremenom. Cijeli tjedan su obilježile oluje, kiša i hladnoća, do te mjere da smo cijeli produženi vikend proveli zatvoreni u vikendici. Sjećam se da je prošle godine bilo prekrasno vrijeme i da se ostatak obitelji čak i kupao u moru, što sam ja naumila pokušati ove godine, ali eto, nije bilo suđeno. Jedini midsomerski običaj koji smo ispoštovali je bilo jedenje jagoda:

A jedini dokaz blagdana koji sam uslikala u jednoj blatnjavoj šetnji je ovaj aranžman:

Vrijeme je i dalje odvratno, s kratkim bljeskovima sunčanog. I dalje ni izbliza ne asocira na ljeto onako kako ga ja zamišljam. 

U nedostatku prilika za uživanje na otvorenom, Junior se zabavlja novootkrivenom sposobnošću pokretanja u prostoru u obliku kotrljanja i puzanja u stilu crtićkih crva (glava u zemlju, guza u zrak). Ja se zabavljam ganjanjem dokumentacije za švedsku licencu za psihologe, paničarenjem zbog putovanja u Bruxelles (3.7), a onda i u Švicarsku (8. - 10.7)na neki fensi šmensi networking event na koji sam pozvana na temelju sudjelovanja na jednom simpoziju lani i kupovanjem na Ebayu.

Upravo mi je danas stigla najdraža kupnja do sad, pidžama na sove za Juniora:

Pokušat ću se motivirati posvetiti ovo niskodoživljajno vrijeme pisanju nekih općenitijih, informativnijih postova jer sam opet dobila glazbenih želja, kao onomad o obrazovanju, o cijeloj spomenutoj priči s licencom za psihologe, o traženju posla i o učenju švedskog jezikaa. Ali sad me prvo čeka bitka s neredom u kuhinji. Kućanica mode on.