Koji to nije. U Švedskoj se majčin dan slavi na posljednju nedjelju u svibnju. Objašnjenje - što kasniji datum, to veće šanse da će se moći obilježiti izletom u prirodu. Da je rezoniranje pametno svjedoči i činjenica da je vani već par dana odvratno tmurno vrijeme s prosječnom švedskom proljetnom temperaturom od max 10 stupnjeva.
Vrijeme je toliko bljak da ovog vikenda eskiviram i teretanu. A zabavu dana omogućilo mi je pakiranje u kojem je došla zamjena za kavu koju sam naručila s Interneta (zbog velike razlike u cijeni u odnosu na dućane zdravom hranom)...golemi bubble wrap!
Počela sam pisati post o suludoj odluci Hrvatskih šuma da naplaćuje izlete u prirodu i o švedskoj opsesiji Allemansrätten koji je sušta suprotnost glupiranju Hrvatskih šuma, ali sam se na kraju toliko uzrujala da nisam mogla to ni završiti. Svaki dan čitam vijesti iz Hrvatske i u moru sveg tog apsurda i tragikomedije, ovo se svejedno ističe kao novi domet hrvatske izopačene beznadnosti.
Vidjela sam da su u međuvremenu pustili izjavu da misle samo na svoje nekakve objekte, iako nisam baš uvjerena, jer gljive i sve ostalo što su naumili naplaćivati sasvim sigurno nisu oni posadili, ergo, ideja je poremećena koliko god se iz nje sad pokušavali PRom izvući.
No, džabe nama tu naš allemansrätten kad je vrijeme odvratno. Moram priznati da već patološki nestrpljivo iščekujem proljeće (koje je kalendarski počelo prije dva mjeseca!?) i mogućnost da odemo u šetnju s dekicom i provedemo nešto vremena u prirodi.
Postaje mi sve jasnije zašto je ovdje normalno da se djeca igraju vani u svim vremenskim uvjetima, da se čeka povoljno vrijeme, vjerojatno bi i djeca i roditelji završili u ludnicama.
Nema komentara:
Objavi komentar