Vikend literatura

Provodimo prvomajski produženi vikend u skandinavskim vremenskim uvjetima, pa se muž jutros smrzavao u svojoj, a ja poslijepodne u svojoj rundi fitnessa.

Osim toga, jedino korisno što sam danas napravila je odlazak u knjižnicu da pokupim rezervirane knjige:

i

Prva je dosta kontroverzna i naveliko u medijima profilozofirana knjiga jednog britanskog novinara otrovna jezika kojem se nije pretjerano svidjelo živjeti u Danskoj, pa je od svoje frustracije napravio publicističku uspješnicu. Svaka mu čast (kako je ono to zvao Freud, sublimacija), no očekivano je navukao na sebe veliku količinu mržnje i to manje etničkih Skandinavaca, a više raznovrsnih imigranata koji, sad po mojem naivnom frojdijanskom tumačenju, imaju sumnjivo snažnu potrebu svakog kome se u novoj domovini nije pretjerano svidjelo proglasiti frustriranim propalitetom, o razlozima za što bi se itekako dalo razglabati na spomenutom tragu, no o tom po tom. Osnovna ideja knjige je propitivanje mita o savršenoj Skandinaviji (neka je britanska novina navodno proglasila Švedsku najuspješnijim društvom koje je ikada postojalo) i ukazivanje na niz slabih točaka koje te obećane zemlje na Sjeveru imaju. Čitanjem prikaza i kritika nisam baš dobila dojam da je čovjek napisao nešto strašno što nikako ne stoji, niti da mu je ton pretjerano osobno uvrijeđen, no kako bolje biti siguran tko je u pravu, oni koji knjigu doživljavaju kao duhovito napisanu kritiku naivnih mitova ili oni koji je doživljavaju kao uvrijeđenu lamentaciju neuspjelog Novodanca, nego čitanjem originala.

Druga je pak fitness slikovnica moje slučajno otkrivene fitness guruice, stanovite Olge Rönnberg, za koju nikad ne bih ni čula da nisam jednom u čekaonici dok sam čekala da se naručim za postporođajni pregled uzela u ruke neki mama-časopis. U njemu mi je pažnju privukao članak o dotičnoj fitness guruici za svježe matere, koja za razliku od mnogih drugih takvih koji traže neku profitabilnu nišu ima kvalifikaciju da je rodila ni manje ni više nego petero djece, dobivajući i po 30 kg po trudnoći i evo je sad u ovom izdanju. Pa sam naručila knjigu da vidim kakve su to čudotvorne vježbe koje preporučuje, jer iako sam ja sad izgubila svih 20 kg (gaaah) koje sam dobila dok je Junior rastao iz dvostaničnog organizma u funkcionalnu bebu, i dalje mi nedostaje još nešto finog brušenja do izgleda koji želim. Malo me razočaralo što je za većinu vježbi potrebna pilates lopta, koju mi je malo mrsko kupiti jer ne znam gdje da je držimo. 

Osim toga, ovih se dana zatvara naš kvartovski supermarket (jer se seli parsto metara dalje, u novi, veći prostor i dobiva drugačiji naziv, nešto tipa kao kad obični priprosti Konzum postaje Konzum Maxi) pa ima završnu rasprodaju na kojoj više nije ostalo ništa pametno, no kupili smo Junioru slatke nove dude, pa evo da obogatim blog simpatičnim sitnicama iz potrošačkog života u uspjelom kapitalizmu:

Imali su i predivne roze s mačkicama, ali nekako se čak ni u superliberalnoj Švedskoj nisam usudila dečkiću uvaliti rozu dudu na mice mace, ostaje nada da će sljedeće dijete biti ženskog spola i omogućiti mi lakše iživljavanje estetsko-modnih potreba na njemu.