Put u pakao...

...popločen je dobrim namjerama.

Danas sam otkrila to iz prve ruke i odlučila o tome napisati post, iako ne vjerujem da imam čitatelja koji su skloni glupostima takvih vrsta, ali za svaki slučaj.

Spominjala sam već svoju svekrvu, koja je iznimno draga i brižna žena, ali i velika poklonica kojekakvih opskurnih alternativnih zdravstvenih metoda i pripravaka. 

Tako me, jer mi je općenito teško odbiti kad vidim da su joj namjere iskrene, uvjerila da isprobam nekakve napitke koji bi mi trebali pomoći regulirati probavu i niz drugih boljki koje mi, kao vjerojatno većini friških mama, još od poroda zagorčavaju život. Nakon što smo joj platili suludu cijenu za te napitke, ovlaš sam im pogledala sastav i zaključila da su to najobičniji multivitamini, koji se od onih u šumećim tabletama za 10 kuna razlikuju samo po omjerima sastava. Koji nisam detaljno proučila jer sam pretpostavljala da ako su državne agencije dopustile prodaju, nema u tome ničeg eksplicitno lošeg. Pa i nema....ali....

Tako sam ja to jutros poslije doručka popila, da bi mi se 20 minuta kasnije počelo vrtiti u glavi, lupati srce, i pojavljivati užareni crveni osip po cijelom tijelu. U panici sam odmah zvala muža da zna i da nazove natrag za 5, 10, 15 min itd da bude siguran da se nisam onesvijestila i da ako mu se ne javim zove nekog jer sam sama s bebom pa definitivno nije najsretnije pasti u nesvijest. 

Srećom, lupanje srca i vrtoglavica su relativno brzo prestali, pa sam mogla otići na Internet istražiti šta se dogodilo. E pa šta se dogodilo...dogodilo se to da iz već nekog vudu razloga, dotični prah sadrži trostruku preporučenu dozu vitamina B3 (niacina). Razlog tome je što poklonici kojekakvih teorija o panacejama ovim i onim vjeruju da se na taj način iz tijela ispiru otrovi. Možda sam priprosta, ali ja recimo ne vjerujem da je ""preporučena dnevna količina" sinonim za "premalo za bilo kakav efekt", a još manje vjerujem da tijelo reagira vrtoglavicom, lupanjem srca i urtikarijom zato jer se događa nešto dobro. No, preživjela, spremila sveti prah u ormar i počela razmišljati kako ljubazno reći svekrvi da mislim da me njezin prah pokušava ubiti, kadli se sjetih da isuse bože pa ja dojim. I to dijete koje je toliko uljuljkano u radosti dojenja da treba bar sat dva moljenja i nutkanja da pojede pola poštenog obroka adaptiranog mlijeka, ali kojem sasvim sigurno nećemo ispirati organizam od otrova na ovakav način. 

Srećom, niti tu se ne treba voditi emocijama, dojmovima i šta-je-netko-negdje-napisao-ili-rekao nego znanstvenim informacijama. Tako smo našli da je poluvrijeme eliminacije prokletog vitamina 20-45 minuta i da je topiv u vodi, pa to znači da će se vrlo brzo raspasti i biti ispišan, pa ću tako popodne provesti u uvjeravanju djeteta da jede iz bočice i bacanju mlijeka, ali već navečer se možemo vratiti na staro.

Koja je pouka ove priče? Nije dobro sve što dobronamjerni ljudi kažu da je dobro. Nije opasno sve što ljudi u panici kažu da je opasno (jer npr. mogu zamisliti svoju mamu kako kaže da ne smijem dojiti još barem tjedan dana, za svaki slučaj). Živimo u 21. stoljeću i na raspolaganju (posebno nama koji imamo sveučilišne accounte pa možemo na znanstvene baze) nam je širok dijapazon provjerenog znanja o svemu što ljudski rod istražuje. Samo malo suvislog guglanja stoji između svake osobe i saznanja da a) ne postoji niti jedan razlog da popiješ trostruku dozu vitamina B3 i da b) ne postoji niti jedan razlog da nakon što slučajno popiješ trostruku dozu vitamina B3 legneš i umreš ili provedeš tjedan dana u karanteni. Malo ti se vrti, onda se popišaš, koristi nikakve, štete nikakve, ali ogromna, pregolema industrija, koja se itekako može mjeriti s farmaceutskom, zarađuje na tome.

Zašto to pričam? Zato što previše ovih dana čitam kojekakve priče o cijepljenju. I vidim da ljudima sustavno promiče činjenica da čak i ako netko drag, srdačan i zabrinut za dječicu iskreno vjeruje da je cijepljenje loše, a homeopatija dobra, to i dalje ne znači da zaista i je tako. A vidim i da kritičari sa znanstvene scene previše naivno pristupaju toj temi jer zamišljaju antivaxxere kao hrpu malicioznih budala koju treba diskreditirati. Iako su to vjerojatno u velikom broju slučajeva iskreno zabrinuti ljudi koji su naprosto upali u spike čiju su vjerodostojnost iz ovih ili onih razloga nesposobni kritički preispitati. Pa ih treba educirati, a ne nazivati glupima.

No problem je tu mnogo ozbiljniji od momentalnog predoziranja vitaminom. Diljem razvijenog svijeta već se javljaju bolesti koje su bile iskorijenjene. Vrlo brzo, mnogo će se više tragedija događati zbog loše procijepljenosti stanovništva nego zbog nuspojava loših cjepiva.

U Švedskoj cijepljenje nije obavezno. Odnosno, ne postoji neki zakon ili neka kazna kojom bi se sankcioniralo roditelja koji odbija cijepiti dijete, osim općim neodobravanjem i socijalnom izolacijom (takvo dijete ne može u vrtić). I zato nikome ne pada na pamet ne cijepiti djecu, osim povremenom čudaku što želi živjeti off grid u divljini. 

U naše škole pothitno treba uvesti edukacije iz kritičkog mišljenja i adekvatnog pretraživanja Interneta. Vidjela sam negdje nalaz da više od 70% mladih ne razlikuje vjerodostojnost pojedinih izvora informiranja. Prijateljev komentar, 24sata, časopis Science, sve je to tu negdje. Kako to nikog ne brine, ali sve brine što će djeca misliti o Conchiti Wurst, misterija je od koje osjećam nelagodu u želudcu. Ili mi je to možda još uvijek od niacina.