Tjedan nam protiče u mojem iznadprosječnom učinku u ulozi ŽMK (žene, majke, kraljice) jer sam u kombinaciji nekog čudnog naleta energije i dobre organizacije uspjela od prošlog petka do danas u teretanu ići svaki (!) dan, a osim toga i svaki dan skuhati ručak sebi i večeru mužu (mi inače nemamo naviku kuhanja zajedničkih obroka jer imamo toliko različite ukuse u hrani (a i dnevne rasporede) da je to često uzaludan trud, ali sad se već iskristalizirao određeni spektar jela koja ja mogu pripremiti njemu ili on meni, pa uvodimo polako i to u rutinu), pospremiti stan i raditi na korekturi jako zanimljive knjige o ponašanju potrošača. A i dijete nam je neokrznuto preživjelo toliko aktivnosti, štoviše, danas je po prvi puta izveo potpuno namjerni, prekrasno koordinirani i ponovljivi okret (isprobavao je on i dosad s varirajućim uspjehom i prilično neestetskom izvedbom) i tako me riješio velike brige da će mu na pregledu u utorak doktorica reći da dođemo opet kad svlada checklistu koju ima u svojoj zdravstvenoj knjižici pod šest mjeseci (iako jadničak niti nema još šest mjeseci i sestra ga je naručila dobra dva tjedna prerano).
Osim toga obnovio je i kolekciju igračaka spontanim darovima proširene obitelji. To je ujedno bilo i jedino što mi je palo na pamet fotografirati.
Moram primijetiti veliku količinu tipične švedskosti u tome da nema apsolutno nikakve rozo vs. plavo podjele u igračkama, pa je tako Junior u svoj svojoj minijaturnoj muževnosti dobio ovaj predivni rozi snuttefilt (Wikipedia kaže da se engleski to zove security blanket, što je žalosno tehnički naziv za dražesnu igračkicu, njemački je nešto bolji, Kuscheldecke). Iako već posjeduje dva otprije, ovaj je, što se zapravo vidjelo već i na cijeni koju je baka zaboravila skinuti, dosta veći i neopisivo mekši od onih koje ima, a kako su mu to vrlo dragi kompanjoni za spavanje, vjerujem da će roza neidentificirana životinja (vodili smo kratku raspravu je li to mačka, medvjed ili pantera (muževa teorija, dok ja baš ne razumijem kako se to u ovakvoj crtićkoj varijanti razlikuje od mačke vulgaris, posebno kad je roza), ali odustali od opresivnog prisilnog kategoriziranja i pustili dekici da sama odluči što je, jer smo ipak u Švedskoj) doživjeti uporabni procvat vrlo brzo.
Iako Junior vjerojatno ne primjećuje, meni i mužu nedostaje njegova šuškava knjiga koju smo nakon uskrsnog ručka zaboravili kod prijatelja i čekamo brunch na kojem ću vidjeti prijateljicu kod koje je ostala da je donese. Da, idem s ženskama na brunch, dok će nam muževi čuvati prigodno stopostotno muško potomstvo u jednom punokrvnom muškom vikend druženju, a pisat ću o tome kad se desi. Naime, frendice smatraju da mi duguju tipično švedski djevojački brunch kakav nismo imali priliku obaviti prije vjenčanja (običaj se zove möhippa, Wikipedia mi kao englesko objašnjenje nudi priprosti termin bachelorette party) i tek smo sad došle u priliku nadoknaditi. Kad već spominjem, mogu napomenuti i da se muška varijanta zove svensexa i muževi prijatelji su ga tim povodom oteli također nakon samog vjenčanja (budući da je isto bilo naglo i neformalno), i to na samu večer prije Juniorovog rođenja (nakon što su prije toga mene pitali je li to u redu, što je sitnica koja mi je već tada upala u oči kao određeni civilizacijski domet još uglavnom stran našem podneblju, gdje mi se čini da većina običaja vezana uz brak i djecu ima za cilj što više inkomodirati nedužne žrtve), što je ostalo duboko imprintano u mom pamćenju jer se te večeri muž vratio doma oko 2 u noći uz komentar da su htjeli da prespava, ali onda ipak odustali...što se pokazalo vrlo dobrom idejom jer sam te iste noći u 4 ja dobila trudove.
U trenu kad smo se vjenčavali bilo mi je samo bitno da se papirologija provede i da se Junior rodi kao švedski državljanin, sad mi je u retrospektivi žao što nismo imali romantično vjenčanje i lijepe slike s istog. Pa smo se dogovorili za petu ili sedmu (kriterij će uglavnom biti koliko ću netrudna i nedebela biti u to vrijeme) obljetnicu upoznavanja (upoznali smo se po ljetu, pa nam odabir tog datuma daje veću šansu za lijepo vrijeme) organizirati neku vrstu romantične ceremonije za nadoknadu. Ako ću još uvijek imati nostalgiju za lijepim slikama, that is. Živi bili pa vidjeli...
Nema komentara:
Objavi komentar