Valborg

Nakon tjedan dana, ostali smo opet sami bez svih gostiju i suočili se s novim pogoršanjem vremena, koje nas je iz koketiranja s ljetom torpediralo natrag u švedsku realnost. 5-6 stupnjeva je, puše vjetar i svaki čas će kiša. Jučer je bilo i hladnije.

Naglost promjene najbolje se ogledala u tome da sam jučer, čekajući na stanici autobus, s empatijom promatrala zgodne plavokose školarke odjevene u traper šorceve, topiće i starke, jer su valjda mislile da je 20 stupnjeva od vikenda znak da je došlo ljeto. A ja sam se smrzavala i proklinjala naivnost zbog koje sam obukla samo baloner, ne i zimsku jaknu i strepila nad temperaturnom udobnosti Juniora, kojeg nisam obukla onoliko toplo koliko bih ga obukla da sam znala da će se u par sati vrijeme iz ljetnog pretvoriti u zimsko. Srećom, i dalje ga redovito zakuhavam kad je toplo, pa mu je bilo taman.  

Počela sam ovih dana pisati već nekoliko postova, ali nijednog nisam stigla završiti iz ovih ili onih razloga, pa su izgubili na aktualnosti. Danas sam se odlučila natjerati dijelom i što je danas praznik i to Valpurgina noć, oliti Valborg. Po običaju, zbog nesklonosti moje obitelji obilježavanju blagdana nisam ni znala da je to nešto konkretno (a ne nešto simbolično a la Majčin dan) i saznala kad sam poljubila vrata teretane koja se zbog praznika zatvorila već u pola 4. Kako sam muža ukorila da me ne upućuje dovoljno u lokalne praznike, odveo me na našu kvartovsku proslavu dotičnog blagdana, koja se svodi na paljenje ogromne vatre:

Wikipedia me naučila da je u srednjem vijeku u Švedskoj godina završavala 30. travnja, pa je to bio povod za proslave u kojima korijen ima današnja. Glavna metoda slavljenja koja se prakticira diljem zemlje je paljenje ovakvih krijesova i zborsko pjevanje, no na istom izvoru otkrih da postoje i daleko bizarnije metode obilježavanja, pa tako studenti u Uppsali Valborg proslavljaju doručkom od jagoda i šampanjca i cjelodnevnim paradama u kod kuće sklepanim splavima na lokalnoj rijeci.

Općenito se blagdan naveliko slavi u Uppsali, kamo su tim povodom otišle naše gošće i baš mi je žao što ih je, kao i cijelu studentsku populaciju Uppsale, iznevjerilo vrijeme. Nakon par dana pravog ljetnog vremena, taman smo se danas vratili u pokislo smrzavanje.

Od ostalih novosti vijest dana, tjedna pa i godine je da sam se odvažila ići zubaru u Švedskoj (što je velika stvar jer em se bojim zubara em se bojim švedskih zubara i njihovih cijena) i to se pokazalo jednim iznimno ugodnim iskustvom, budući da je naš obiteljski zubar vjerojatno najsimpatičniji čovjek kojeg sam upoznala u životu.  Toliko mi se dopao da bih mu vjerojatno dala i da mi na živo vadi zube. A dopala sam se i ja njemu, pa ne da nisam platila nešto od čega bih se oporavljala sljedeća dva tjedna, nego nisam platila ništa, zadovoljio se sićom koju može na moje ime naplatiti na državno osiguranje.

Osim toga upala sam na sve ljetne (distans) tečajeve na koje sam htjela, pa ću ovo ljeto studirati uvodne kolegije u IT i polako krpati svoje društveno-humanističke diplome nečim korisnim. Jednom kad uhvatim vremena napisat ću dugi post o svojem oduševljenju švedskim obrazovnim sustavom jer svemu se da naći kakva takva mana, ali njihovoj beskrajnoj ponudi najraznolikijih obrazovnih programa koji ne samo da su potpuno besplatni nego te ako si nezaposlen država stipendira da učiš nedostatke nisam uspjela naći čak ni ja.