Po planu, subotu smo proveli kod prijatelja, mi smo doprinijeli kolač, oni zakusku uz kavu i poslije roštilj. Zec je ispao nevjerojatno dobro, tako da ću ubuduće čokoladne kolače raditi po tom mutiranom receptu.
Zec nakon prve runde zečetine:
Prije večere otišli smo u šetnju i sad sam ljubomorna. Mislila sam da je naš prostor za šetnju divan, a tamo, njihov je još ljepši.
Žive na samom vanjskom rubu šireg Stockholma, u općini Botkyrka. Zapravo sam preumorna za detaljni opis, pa evo nekoliko slika koje govore više od tisuću riječi.
(Ovu predivnu sliku prekrasno je pokvario moj mutavi prst, koji se ovdje nalazi jer se ja još uvijek nisam do kraja usavršila u fotografiranju tabletom, koji je ujedno i jedina suvisla kamera koju imam.
Proveli smo zaista prekrasno popodne s dvije vesele bebe (skoro pet i malo više od sedam mjeseci), jako zainteresirane za upoznavanje. Vratili se doma kasno (jedini nedostatak njihove predivne lokacije je što je naprosto daleka, promijenili smo dva vlaka i bus da dođemo do tamo) i umorni, a sutra nas čeka rano dizanje da stignemo pospremiti kuhinju prije nego nas u 11 pokupi mužev tata i vozi na vikendicu, gdje ćemo ostati do ponedjeljka popodne.
Muževi roditelji imaju prekrasnu kuću na jednom od otoka u štokholmskom arhipelagu kamo odlaze skoro svaki vikend. Prije smo ih posjećivali relativno često, sad nam je s bebom to malo veći pothvat, pa idemo samo za blagdane, kad dođu po nas autom.
Ako nas opet posluži vrijeme, bit će svakako još lijepih slika.
Nema komentara:
Objavi komentar