U posjeti su nam sestra i njezina prijateljica, koje su, kao i mnogi drugi, iskoristile jeftine Ryanairove letove iz Rijeke (i Zadra) i došle vidjeti Stockholm. Obje su toliko zaljubljene u grad i kvart u kojem živimo da se već ja polako pitam cijenim li ih dovoljno.

Velik dio njihovog oduševljenja počiva na činjenici da se nalazimo dovoljno blizu centru da se to i dalje može opisati kao "blizu" (posebno kad se uzme u obzir da bi ih već ionako skupi javni prijevoz koštao bitno više da nismo u prvoj gradskoj zoni), a da su u dvije dosadašnje šetnje najprije poslikale srndaća, a onda (golemu) vjevericu, tik do staze za šetnju i ne pretjerano uznemirene našom prisutnošću. Nisam ih ni trebala voditi u Skansen (zoološki vrt).

 

Danas je općenito pravi ljetni (!) vikend dan i ljudi se već u badićima sunčaju po livadama. To mi se ipak činilo malo neukusno slikati, pa smo se ipak zadržale na snimkama pejsaža. Moja najdraža slika večerašnje epizode : 

Osim toga, projekt ovog vikenda nam je spremanje pulled pork. Moja mržnja prema svinjetini je inače tolika da me najviše od svega vesele kuhinje država koje od iste zaziru, no ovome sam bila spremna dati priliku, uz sarkastični komentar da nakon što se 12 sati pacala u smjesi začina, a potom 8 (!!) pekla na niskoj temperaturi, teško da je to još uopće svinjetina u pravom smislu te riječi. I bome, nije. Rezultat je odličan i isplatilo se čekati rekordnih 20h na ručak. 

Fotke po fazama:

I desert, od relativno neuspjelih keksa od rižinog brašna i sojinog mlijeka i kokosovog maslaca, koji su ipak bili fini (samo ni slični onima koje dobijem kad u isti recept stavljam "normalno" brašno, mlijeko i maslac, što istinabog nisam ni očekivala, ali opet). Na jedvite jade sam uspjela iz te smjese izrezati losove, odustala sam nakon četvrtog, ostalo su bili ježevi (koji su mali i okruglasti, pa ih je bilo lakše izrezati cijele). 

Na slici je los prerezanog grkljana (htjela sam raditi honey buttercream sa spomenutim kokosovim maslacom, no bila sam lagano skeptična, a kako sam ga slučajno spremila u frižider bio je i tvrd poput kamena, pa nam se nije dalo čekati da omekša, već smo losače pojeli s pekmezom od malina).

Večer smo završili igranjem jedne od milijuna društvenih igara u vlasništvu mog muža, zbog kojih dodatno volimo kad imamo žrtve u stanu (malo tih igara se da lako igrati u dvoje, a na Juniorov konstruktivni doprinos ćemo se još načekati).

Sve u svemu volimo imati goste, i cijeli ovaj blog je originalno smišljen kao reklama kojom proširenu društvenu mrežu nastojim uvjeriti da se definitivno isplati potegnuti nam u posjet. 

Sestra ostaje još 2 dana, a onda brojim dane do Ž i D, kojima se posebno veselim jer ćemo zbog D-ove nježne dobi, koja tek za koju godinicu šiša Juniora, moći istraživati i one dječje aspekte Stockholma, za kojima sam se dodatno pomamila nakon što sam čekajući u čekaonici kad sam Juniora vodila na cijepljenje ugrabila knjižicu Barn i stan (djeca u gradu), prepunu sugestija što raditi s djecom. 

Čim Junior pokaže neku vrstu a) interesa za drugu djecu (ili bilo što osim hrane i zvečki) i b) elementarne pokretljivosti u prostoru krećemo u istraživanje gradskih opcija za provođenje vremena izvan kuće.