Već mjesecima čekam povoljnu priliku da počnem pisati blog. Dijelom da zbijem velike količine mejlova koje šaljem prijateljima i obitelji u jedan tekst dostupan svima, a dijelom i da sebi stvorim malu arenu za svakodnevne rantove o radostima i problemima švedske svakodnevnice jedne slučajne imigrantice (nikad mi Švedska nije bila nigdje ni blizu popisa mjesta gdje bih se mogla dugoročno skrasiti) s malom, isto tako slučajnom bebom.
Uvijek sam nekako mislila da će dan za početak biti dan kad se dogodi nešto posebno važno, iako je naravno, kad se događaju važne stvari, teško sjesti i o tome pisati u prazni eter interneta. Ali evo, recimo da je prvi u mjesecu isto relativno dobra početna točka.
Prigodno nas je taj prvi travnja, nakon što smo već neko vrijeme uživali u prekrasnim proljetnim šetnjama, iznenadio snijegom. Srećom, već je dugo pretoplo da bi se zadržao, pa već nema tragova te male klimatske anomalije i radosno čekamo sljedeći tjedan, kad prognoza obećaje i 15 stupnjeva.
Zapravo mi treba ovaj post da probije led. Jer ima mnogo toga o čemu bih htjela pisati. Život definitivno postane zanimljiv jednom kad mu se dogodi toliko neočekivanih, a vrlo temeljitih preinaka kao što je preseljenje u zemlju o kojoj nikad ranije nisam razmišljala čak ni kao o turističkom odredištu i postajanje mamom jednom malom mudrijašu koji je sasvim nepozvan odabrao mene i mog muža za svoje roditelje.
Ovih dana (zapravo, za 18 dana) napunit će se točno godina dana što legalno na papiru živim u Švedskoj, a par dana nakon toga junior će napuniti 5 mjeseci. Teško mi je reći je li to puno ili malo. Vrijeme je definitivno proletjelo neizmjerno brzo. Po svom dobrom starom običaju pitam se neprestano jesam li mogla vrijeme provesti kvalitetnije i napraviti više. U retrospektivi je obično uvijek lako sam sebi soliti pamet. Možda je i glavna čar bloga za onog tko ga piše što omogućuje da se život bilježi u realnom vremenu, a ne mrcvari kojekakvim retroaktivnim mentalnim pristranostima. Pa evo, off we go, dnevnik učenja kako biti mama i kako živjeti u Švedskoj, tri, četiri, sad!
Nema komentara:
Objavi komentar