O hranjenju beba u Švedskoj

Budući da me jako puno prijateljica trudnica i mama često pita da im kažem kako se nešto radi u Švedskoj, planirala sam napisati nekoliko postova o važnijim točkama trudnoće i male bebe, a počet ću od hranjenja budući da nam je to trenutno aktualna tema.

Prema nekim statistikama koje sam jednom slučajno ugledala na nekom sajtu gdje sam tražila upute za postupanje s izdojenim mlijekom, Švedska spada u zemlje s najvećim postotkom isključivog dojenja beba prvih mjeseci. Moram priznati da me to iznenadilo jer sam u našem društvu, u kojem ima mnogo malih beba, zapravo jedino ja "uspjela" postići taj režim hranjenja. No kod nas to nikad nije izgledalo kao da će biti izazov. On je od prvog dana efikasno sisao, mlijeka je bilo, mene nije ništa boljelo, zapravo nije imalo što poći po zlu. Ono što je međutim ovdje jako ugodno u odnosu na to što čitam na Facebook zidovima svojih prijateljica u Hrvatskoj je to što nemam dojam da je to ovdje baš tolika tabu tema i predmet majčinskog nadmetanja. Nisam nikad čula da se neka žena koja ne doji (ili ne doji isključivo) zbog tog opravdava, niti da neka koja to radi priča o tome kao nekoj vrsti postignuća.

Dohrana se ovdje uvodi s navršenih 4 mjeseca putem tzv. smakproven. To nisu obroci, odnosno, očekuje se da dijete i dalje nastavi jesti istu količinu majčinog/umjetnog mlijeka kao prije, no povremeno im se daju male količine razne hrane na isprobavanje. Govorimo o količinama koje variraju od "koliko stane mami na prst" do "1-2 žlice". Dakle, zaista se ne radi ni o kakvim konkretnim obrocima, no nema ni nekakvih posebnih uputa koje su namirnice OK, a koje nisu. Ovdje nema mjesečnih kalendara za namirnice, već se podrazumijeva da dijete od 6 mjeseci nadalje, kad se smakproven pretvaraju u obroke, može jesti gotovo sve (u okviru zdravog razuma, vjerujem da nitko ne servira bebi krvavi odrezak ili thai piletinu). Štoviše, posebna je preporuka da im se namirnice poput glutena, jaja i sličnih alergena daju rano, dok su još većinski na majčinom mlijeku.

E sad, mi smo, kad smo nakon pregleda za 4 mjeseca dobili uputu da slobodno počnemo isprobavati, pokušali Juniora uvesti u svijet hrane za velike bebe i iako on pokazuje velik interes da bi nešto jeo (evidentan u tome što radi pokrete ustima za sisanje kad vidi nekog drugog da nešto jede, što mi govori da je definitivno shvatio da mi ostali ne jedemo prikopčavanjem na cicu), jedino što mu se dosad donekle svidjelo nakon što je to dobio u usta je tzv. gröt. Ja patim od potpune neukosti kad su u pitanju proizvodi od žitarica pa tako zapravo uopće nemam pojma šta je to, nekakvi zobeni griz s jako sitnim pahuljicama.
Izgleda ovako:

 Ja sam ga probala staviti u usta i moja je dijagnoza bila da je odvratno, ali Junior se ne slaže, njemu je fino. Tako da sad povremeno pojede par žličica dotičnog. Za sve ostalo, jabuku, bananu, avokado, nije baš bio pretjerano zainteresiran. Odnosno, bio je jako entuzijastičan da ih strpa u usta sve dok im nije osjetio okus, na što je složio facu koja nas nije baš ohrabrila da mu nastavimo to nuditi.

Nadam se iskreno da mu je jednostavno još rano za istraživanje hrane, a ne da je buduća nejelica. Čekam sad pregled s pet mjeseci da kažem sestri da nisam baš uvjerena da nam to isprobavanje okusa ide i da ćemo čekati još malo s proširivanjem tog repertoara. Piše u uputama koje smo dobili da je do šest mjeseci sve to više igra i upoznavanje s raznolikošću tekstura i okusa, a ne hranjenje, pa zapravo i nije bitno sviđa li mu se ili ne. Ja sam svejedno malo u brizi da odgajamo malog izbirljivca, jer je dotični s gnjušanjem odbio jesti adaptirano mlijeko kad smo mu ga ponudili jer sam ja trebala izbivati cijeli dan. Pokrpali smo se s mnogo izdajanja par dana prije, ali očito je da on baš nije sretan s idejom da jede nešto što nije njegova najmilija cica. No, vidjet ćemo soon enough, vrijeme leti, šest mjeseci će navršiti već u svibnju.