Tvättstuga

Danas mi okolnosti dozvoljavaju da napišem jedan pravi, autentični evo ovakve egzotične gluposti radimo u Švedskoj post. Junakinja mojeg današnjeg posta javlja se u praktički svim (starijim) udžbenicima švedskog za strance, gdje se priče o tvättstugi i potrebi da se u sekundu držiš vremena navode kao primjer kulturnih šokova između Šveđana i stranaca (iako i mene, autohtonu Balkanku, neizmjerno živcira kad se ljudi ne drže jednostavnih pravila, o čemu god da se radilo).

Dotična tvättstuga je u biti praonica veša, koju praktički sve zgrade izgrađene prije više od 10-20 godina imaju. I iako vrlo malo ljudi to danas koristi (barem sudeći po vječitoj pustoši u tamošnjim prostorima), vjerojatno jer danas skoro svi imaju vešmašine u stanu, ona je i dalje prisutna i operabilna. I ima određene prednosti za one suočene s velikom količinom veša za pranje. Jer kako smo uopće i mi, ponosni vlasnici sasvim dobre vešmašine, završili tamo? U sklopu pokušaja da postanemo efikasniji, organiziraniji i uredniji, zaključili smo da nam je jedna od većih slabosti neprekidno povlačenje hrpi rublja koje se samo seljakaju na relaciji košara za veš, vešmašina, sušilo, košara za veš, vešmašina, sušilo itd bez da ikad dođu u ormar. I da bi nam u tome mogla pomoći dotična tvättstuga, budući da ista omogućuje pranje do 5 vešmašina veša u rezervirana 2 sata, a opremljena je i industrijskom sušilicom koja nam dotični veš istu večer vrati suh.

Zato smo odabrali petak navečer za laundry day (divlji život) i sad jednom tjedno peremo nepregledne vreće svega po čemu je Junior taj tjedan bljuckao. 

Otpočetka me fascinira socijalistička estetika u famoznoj tvättstugi i kojekakvi nedokučivi aparati, pa sam zapravo jedva dočekala razlog da ih malo poslikam. Evo ovo recimo ne znam ni što je, valjda neki stroj za peglanje:

Ovo je prostorija gdje se veš može povješati i sušiti na toplom zraku iz ovog ventilatora. 

Ušteda vremena i truda je neosporna. Postoji i određena ekonomska ušteda, budući da iako te prostorije ne koristimo, i dalje plaćamo za njeno održavanje i pogon u sklopu pričuve, dok struju u svom stanu plaćamo po potrošnji. Da ne spominjem da mene dodatno veseli što je preseljenjem pranja rublja u tvättstugu pranje veša postalo mužev posao, budući da ja to ne mogu raditi dok njega nema doma (jer kamo s bebom?), a kad je već doma, opet mu je lakše (treba to sve i nositi uokolo). Tako da smo sad do daljnjega umirovili svoju vešmašinu i počeli prakticirati tradicionalni švedski život u stambenoj zajednici. Sad samo čekam da netko ne isprazni mašinu na vrijeme da se mogu ispuniti pravedničkim gnjevom dobro integrirane imigrantice.

Budući da mi je danas u posjetu stigla sestra, u skoroj budućnosti čeka me nešto turističkih aktivnosti pa i pratećih slika i postova, čemu se baš veselim. Stay tuned za histerično oduševljeni izvještaj iz mog najomiljenijeg muzeja na svijetu, Vase.