Jučer smo se Muž i ja počastili izlaskom u kino. Počastili u ovom slučaju znači krajnje nevoljko otišli pogledati film Noa da nam ne propadnu besplatne karte koje on svaki mjesec dobije od firme, a kojima je već počeo isticati rok trajanja. Malo je reći da nismo bili baš impresionirani filmom, ali bilo je lijepo izaći. Otišli smo i u meksički taco bar i tamo pojeli moj posljednji neopterećeni obrok za neko vrijeme :
Jer, objašnjenje naslova slijedi. Juniora su za vrijeme našeg izlaska čuvali djed i baka, koja je tom prigodom otkrila da mladić na vratu ima blagi ekcem. Slične su mu se stvari javljale i prije i prolazile mazanjem kremom. Iako sam i ja već razne namirnice optuživala da pridonose razvoju istog, moji mali eksperimenti s izbacivanjem nisu baš jednoznačno identificirali krivca. A kako se on po tome nikad nije češao niti na bilo koji drugi način sugerirao da mu smeta, nekako smo se opustili oko toga i pripisali to osjetljivoj bebljoj koži pod naletom sline (jer su mu upravo takve bile ruke dok ih je neprestano trpao u usta).
No, njegova baka, moja svekrva, koja je inače divna žena, ujedno je i veliki potrošač alternative svake vrste i veliki pobornik ideje da nas sa svih strana truju, što farmaceutske kompanije, što priroda bijesna jer smo evoluirali u industrijsko društvo. Tako je ona u sklopu nekog od živopisnih tretmana na koje odlazi kojekakvim guruima otkrila da je alergična na gluten, mlijeko i jaja. Općenito, gluten je u njezinoj mitologiji nešto najgore što je zadesilo čovječanstvo otkako je svijeta i vijeka (dok je npr. kokosova mast panaceja kakve nema). Sad, da ja želim ljudima prodavati maglu i dijagnosticirati im kojekakve alergije svojim aparatom za mjerenje životnog potencijala ili takvom nekom izmišljotinom, ja bih također prije gađala gluten i jaja nego krumpir i blitvu. Vjerujem da su mnogi ljudi diljem svijeta na te namirnice itekako alergični i, kao što ću konstatirati čim dođem do opisa prehrambenih vratolomija koje izbjegavanje svega toga zahtijeva, definitivno vrijedni divljenja za preživljavanje u svijetu iskrojenom za one koji nisu. Međutim, u mojem, možda naivnom svemiru, otkrivanje alergija počinje tako da postoji neki zdravstveni problem, a potom se odlazi na medicinsku, znanstveno utemeljenu obradu. Ne tako da potpuno zdrava osoba koja ne pati ni od čega ode nekom certificiranom alfa beta theta terapeutu koji skenira otisak njene guzice i na temelju toga zaključuje da osoba pati od svega što je statistički donekle vjerojatno da bi se od toga moglo patiti (pa će tako dotični terapeut imati već neku stopu točnosti u svojim dijagnozama).
U svakom slučaju, ona je, zbog svoje alergije, prave ili izmišljene, tko će ga znati, na sve to izrazila iskrenu zabrinutost da vjerojatno istu alergiju ima i Junior i da je rješenje njegovog vratnog problema eliminacija glutena, mlijeka i jaja iz moje prehrane. U isto vrijeme, moje dosadašnje eksperimentiranje s namirnicama prije bi dalo naslutiti da ako išta pogoršava to crvenilo, to su bademi i čokolada.
I sad, što da ja radim. Glupo mi je odrješito tvrditi da ne, dijete sigurno nije alergično na te stvari jer otkud da ja to znam s tim stupnjem sigurnosti. Čak i ako ona nije, možda on baš je. Još mi je gluplje reći svekrvi da, dobro, neću to jesti, pa onda to svejedno raditi, jer što bih time postigla?
Pa sam tako odlučila dati njenoj teoriji priliku (jer u konačnici, što imam izgubiti, ako ekcem ode, super, ako ne ode, barem mogu jednom za svagda konstatirati da ne, nisu svi problemi pojedinca i čovječanstva rješivi kupnjom bezglutenskog brašna, kako se često daje naslutiti iz svekrvinih govora) i dva tjedna ne jesti ništa od navedenog. Nikakav gluten, nikakvo mlijeko, nikakva jaja, nikakvi oraščići, nikakva čokolada i onda kad je već bal, nikakvu soju.
I tako se već danas ujutro za doručak postavilo pitanje dobro šta ja uopće mogu jesti!? Nakon pola sata samosažalijevanja i surfanja po receptima (Internet je začuđujuće bogat rezultatima za pretragu vegan gluten free nut free breakfast) zaključila sam da ću po svemu sudeći jesti palačinku od banane, kukuruznog brašna i lanenih sjemenki. Dotična se srećom ispostavila zapanjujuće jestivom.
Ručke i večere dalo se sklepati od mesa i povrća (sad sam čini mi se ni kriva ni dužna na nekakvoj paleo dijeti), a sad navečer kad sam počela umirati od gladi i želje za nekom grickalicom vrhunac ideje mi je bio da si popržim malo bučinih sjemenki.
No sve u svemu, preživjela sam prvi dan života u koži jednog predanog alternativnog hipija. Kao rezultat, još više se divim ljudima koji se stvarno bore s alergijama i još više me živciraju oni koji su iz konkretnih medicinskih stanja napravili šou program kojekakvih vudu doktora i ljubitelja teorija zavjera.
Moram priznati da me fascinira argument da velike industrije žele na nama zaraditi pa nam skupo prodaju kojekakve otrove. Već dugo nisam potrošila toliko novaca na hranu ko danas dok sam kupovala kojekakva eko dreko kokosova rižina i ne znam više čija brašna i ine proizvode označene s bar 5-6 ikona koje me uvjeravaju da sam upravo kupila proizvod imun na sve zavjere ovog svijeta. I ja bih bila najsretnija da živim negdje gdje od susjeda mogu kupiti sve što ćemo ja i moja obitelj staviti u usta. Ali dok se to ne dogodi, imam dojam da mi se izbor manje više svodi na to da odlučim tko će me i u koje ime pljačkati. U ime mainstreama ili u ime alternative.
Nema komentara:
Objavi komentar