petak, 18. travnja 2014.

Uskrs u Švedskoj, prvi dio

I kod nas je danas Veliki Petak, a pritom još i neradni dan, pa zajedno s ponedjeljkom imamo cijela 4 dana pravih malih praznika. Dan nam je protekao u mojem tjeranju supruga, koji je neka vrsta općeblagdanskog Grinča (pa ne obilježava nikad ništa), da se pravimo da se ipak nešto događa, a u svrhu vježbe za budućnost, kad Junior bude dovoljno star da sudjeluje. Mislim da je za njega važno da ima lijepe uspomene na blagdane, rođendane i ine stvari koje su se dosad u našem tad dvočlanom kućanstvu obilježavale s meh

Kasno sam se i ja sjetila da je blagdan, pa nisam stigla nabaviti nikakve dekoracije za stan, na čemu je najdraži vjerojatno zahvalan, no već iduće godine ne gine mu barem perje na granama.
Šareno perje na grančicama je jedna od najuobičajenih dekoracija i ovih dana ih ima posvuda. 

Moram priznati da zapravo ni ne znam kako se točno u Švedskoj tradicionalno obilježava Uskrs (kad me očito nije imao tko naučiti), do te mjere da me jučer u dućanu šokiralo kad me na ulazu dočekala nasmiješena djevojka s bizarnim šarama na licu. Naime, osim uobičajenih pilića, jaja i zečeva, u Švedskoj su važni uskrsni simbol : vještice. Djevojčice se maskiraju u vještice i obilaze susjede i dobivaju slatkiše, pa je to očito neki običaj srodan našim maškarama.

Drugi uskrsni običaj koji sam uspjela identificirati, i to zato što sam mužu spomenula svoje čuđenje nad pomamom za slatkišima u dućanu (čekala sam u redu da kupim jelly beanse kojima sam naumila ukrasiti naš uskrsni kolač), je pojava da se daruju ovakva velika papirnata ili limena jaja ispunjena slatkišima. 


Kako samo kasno sve to otkrila, nisam se sjetila ništa fotkati, no ima prekrasnih fotki spomenutih stvari na Internetu, npr. na http://earthyphotography.com/easter-in-sweden/

Mi ćemo, kao i sve blagdane u godini, iskoristiti produženi vikend za druženje s prijateljima i muževim roditeljima u njihovoj vikendici. Sutra idemo na večeru k bračnom paru prijatelja čiji je klinac samo 2 mjeseca stariji od našeg (iako su oni još u dobi kad se te razlika jako vidi, pa tako on pokazuje određeni interes da bi se igrao s našim, dok Juniora savršeno boli briga). Dogovor je da oni pripreme večeru, a mi donesemo kolač. Iako sam originalno imala mnogo ambicioznijih ideja, nakon što nisam ni nakon dva dana potrage uspjela kupiti sve potrebne sastojke za tičino masu, bar ne po receptima koji su se na Internetu kleli u svoju nepogrešivost (nisam uspjela naći fruktozu, već samo dekstrozu, a glicerin ni pod razno), nisam se usudila improviziranom masom prekriti kolač ili raditi trodimenzionalne figurice (u strahu od pucanja uslijed sušenja), na kraju smo se zadovoljili simpatičnim dvodimenzionalnim zecom :




Prilično sam zadovoljna kako je ispao, s obzirom da je dan počeo dosta neobećavajuće. Originalno sam planirala raditi neki čokoladni kolač bez mlijeka s tri sloja kore (jer frendica, a sad i ja, izbjegavamo mliječne proizvode jer nam se čini da su nam djeca koju dojimo možda malo osjetljiva na to) za koji sam recept našla na Internetu na nekom američkom blogu. Još dok sam mućkala tijesto sve mi se to činilo nekako sumnjivo, ali nakon što sam sasula u njega hrpu sastojaka činilo mi se uzaludno kretati ispočetka (sunk cost fallacy). Pečenje prve kore završilo je otprilike ovako :


Ruku na srce, bilo je to prilično fino i u slast smo pojeli, ali malo je reći da nije bilo baš prezentabilno za ponijeti sa sobom. Srećom, uz malo dodavanja brašna i jaja u tijesto od ostatka sam uspjela dobiti funkcionalan kolač.

Budući da nam je i dalje ostalo tijesta, odlučili smo napraviti još i cupcakese:


Njih ćemo pak ponijeti kao svoj doprinos ručku u nedjelju kad idemo na vikendicu k muževim roditeljima.
Srećom pa smo se mi prežderali ovom gore čokoladnom nediferenciranom masom pa možemo izdržati da ništa od tog ne pojedemo.

Bome smo se napekli (i načistili kuhinju u međufazama), ali sad me još čeka farbanje nekoliko jaja. Muž naravno misli da sam šašava, ali ja sam baš odlučna da imamo pristojni obiteljski Uskrs, kao probu za vremena kad će i Junior moći sudjelovati u povezanim aktivnostima. A srećom imam sad i ove boje za hranu od kolača, pa ne trebam biti previše kreativna po pitanju toga kako ih obojati. 

Nema komentara:

Objavi komentar